| Who cast that first fateful tomato that started the La Tomatina revolution? The reality is no one knows. Maybe it was an anti-Franco rebellion, or a carnival that got out of hand. According to the most popular version of the story, during the 1945 festival of Los Gigantes (a giant paper m├вch├й puppet parade), locals were looking to stage a brawl to get some attention. They happened upon a vegetable cart nearby and started hurling ripe tomatoes. Innocent onlookers got involved until the scene escalated into a massive melee of flying fruit. The instigators had to repay the tomato vendors, but that didn't stop the recurrence of more tomato fightsтАФand the birth of a new tradition.
Fearful of an unruly escalation, authorities enacted, relaxed, and then reinstated a series of bans in the 1950s. In 1951, locals who defied the law were imprisoned until public outcry called for their release. The most famous effrontery to the tomato bans happened in 1957 when proponents held a mock tomato funeral complete with a coffin and procession. After 1957, the local government decided to roll with the punches, set a few rules in place, and embraced the wacky tradition.
Though the tomatoes take center stage, a week of festivities lead up to the final showdown. It's a celebration of Bu├▒ol's patron saints, the Virgin Mary and St. Louis Bertrand, with street parades, music, and fireworks in joyous Spanish fashion. To build up your strength for the impending brawl, an epic paella is served on the eve of the battle, showcasing an iconic Valencian dish of rice, seafood, saffron, and olive oil.
Today, this unfettered festival has some measure of order. Organizers have gone so far as to cultivate a special variety of unpalatable tomatoes just for the annual event. Festivities kick off around 10 a.m. when participants race to grab a ham fixed atop a greasy pole. Onlookers hose the scramblers with water while singing and dancing in the streets. When the church bell strikes noon, trucks packed with tomatoes roll into town, while chants of "To-ma-te, to-ma-te!" reach a crescendo.
Then, with the firing of a water cannon, the main event begins. That's the green light for crushing and launching tomatoes in all-out attacks against fellow participants. Long distance tomato lobbers, point-blank assassins, and medium range hook shots. Whatever your technique, by the time it's over, you will look (and feel) quite different. Nearly an hour later, tomato-soaked bombers are left to play in a sea of squishy street salsa with little left resembling a tomato to be found. A second cannon shot signals the end of the battle. | Ko je bacio taj prvi sudbonosni paradajz, kojim je zapo─Нeta 'La Tomatina' revolucija? Niko ne zna, zapravo. Mo┼╛da je to bila pobuna protiv Franka, ili karneval koji je izmakao kontroli. Prema najpopularnijoj verziji pri─Нe, godine 1945. tokom festivala 'Los Gigantes' (parade ogromnih papirnih lutaka) me┼бtani su ┼╛eleli da organizuju uli─Нnu tu─Нu, kako bi privukli malo pa┼╛nje. Zadesili su se u blizini kolica sa povr─Зem i po─Нeli da se ga─Сaju zrelim paradajzom. Nevini posmatra─Нi su se priklju─Нili sve dok prizor nije eskalirao u ogroman mete┼╛ lete─Зih plodova. Inicijatori su morali da plate paradajz prodavcima, ali to nije spre─Нilo ponavljanje ovakvih tu─Нa-i ro─Сenje nove tradicije. U strahu od nekontrolisane eskalacije, vlasti su to ozakonile, odahnule, a zatim obnovile niz zabrana tokom 50-ih. 1951. godine me┼бtani koji su prkosili zakonu bili su zatvoreni, sve do javnih protesta sa pozivom za njihovo oslobo─Сenje. Najpoznatija drskost upu─Зena ovim zabranama dogodila se 1957. godine, kada su pristalice odr┼╛ale la┼╛nu sahranu paradajza, upotpunjenu kov─Нegom i sprovodom. Nakon 1957, lokalna vlast odlu─Нila je da se uhvati u ko┼бtac sa udarcima, postavila nekoliko osnovnih pravila i prihvatila otka─Нenu tradiciju. Iako paradajz ima glavnu ulogu, nedelja slavlja vodi do kona─Нnog obra─Нuna. To je proslava u ─Нast svetaca za┼бtitnika grada Bu├▒ola, Bogorodice i Svetog Luisa Bertranda, sa uli─Нnim paradama, muzikom i vatrometom u radosnom ┼бpanskom stilu. Kako bi se osna┼╛ili pred predstoje─Зu bitku, ve─Нe uo─Нi bitke servira se epska paelja, prezentuju se poznata Valensijanska jela od pirin─Нa, morski plodovi, ┼бafran i maslinovo ulje. Ovaj nesputani festival danas je, u odre─Сenoj meri, doveden u red. Organizatori su oti┼бli toliko daleko da uzgajaju posebnu vrstu neukusnog paradajza, specijalno za ovaj godi┼бnji doga─Сaj. Veselje po─Нinje oko 10 sati pre podne, kada se u─Нesnici trkaju kako bi ugrabili ┼бunku postavljenu na vrhu uma┼б─Зenog drvenog stuba. Posmatra─Нi polivaju u─Нesnike koji se penju vodom iz creva, pevaju─Зi i ple┼бu─Зi po ulicama. Kada se crkveno zvono oglasi u podne, kamioni natovareni paradajzom ulaze u grad, dok povici "Pa-ra-dajz, pa-ra-dajz" dosti┼╛u vrhunac. Zatim, paljbom iz vodenog topa, po─Нinje glavni doga─Сaj. To je zeleno svetlo za razaranje i lansiranje paradajza u napadima na kolege u─Нesnike svom snagom. Dalekose┼╛ni baca─Нi paradajza, atentatori iz neposredne blizine, pogodak kro┼бeom srednjeg opsega. Bez obzira na to koja je Va┼бa tehnika, do trenutka kada se sve zavr┼бi, izgleda─Зete (i ose─Зati se) sasvim druga─Нije. Skoro sat vremena kasnije, napada─Нi prekriveni paradajzom ostaju da se igraju u mljackavom moru uli─Нne salse, a malo ┼бta je ostalo da se na─Сe a da je barem nalik na paradajz. Drugi hitac iz topa ozna─Нava kraj bitke. |